Možemo slobodno reci da je obitelj prva škola za život u kojoj dijete stjece osnovno znanje o ljudima, o njihovim medusobnim odnosima i o životu i njegovim problemima. Tu stjece prva iskustva koja ce kasnije u životu primijeniti. Zato je i odgoj djece u obitelji jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka svakog clana obitelji.

Razmaženo dijete

Najcešca i najteža pogreška u odgoju djece jest popustljiv odgoj i maženje. Razmaziti dijete ne znaci cesto ga milovati i pokazivati mu ljubav i nježnost, vec pretjerano ga pomagati i posluživati, te umjesto njega obavljati sve one zadatke koje ono može vec samo izvršiti.

Razmažena djeca vrlo brzo pokazuju posljedice maženja. Oni postaju samovoljni, nesamostalni, sebicni, preosjetljivi, a cesto i nedruževni jer ih ne puštaju u društvo vršnjaka. Bježe od sistematskog rada, izbjegavaju dužnosti i uvijek traže tko ce ih umjesto njih izvršavati. Takva djeca mogu trpjeti i od raznih neuroza, npr. nocnog straha, nocnog mokrenja u krevet, grickanja nokata, mucanja i sl.

Prestrogo odgajanje

Kad roditelji izgube strpljenje s razmaženim i hirovitim djetetom, cesto prelaze na strogost, uvjereni da ce se stanje popraviti.

Strog ili autoritativan odgoj primjenjuju i oni odgajatelji koji žele brzo i bez razmišljanja postici poslušnost, a i oni koji svoje dijete ne vole jer im predstavlja teret, pa su prema njemu nestrpljivi i nasilni.

Previše strog odgojitelj dijete terorizira, zastrašuje pa i fizicki zlostavlja. Uz to je sklon da djetetu predbacuje njegove mane i pogreške, vice na dijete i nadzire svaki njegov cin. Na takav odgoj dijete može reagirati na dva nacina. Ili se otvoreno suprotstavlja odgajatelju tj. prkosi mu i svada se s njime ili zauzima naoko pasivan stav iza kojeg se krije neprijateljstvo i nepovjerenje prema odgajatelju.

Previše strogo i grubo odgajana djeca izmišljaju razna obrambena sredstva da bi izbjegli kaznu i neprilike. Takvo je sredstvo npr. laž, lukavstvo, osvetljivost itd.
Osim toga, grubo odgajana djeca postaju i sama gruba, neljubazna, otresita, bezobrazna i okrutna.

U lošem odgoju rijetko nalazimo samo jednu odgojnu pogrešku, vec se odgojne greške obicno kombiniraju. Tako uz maženje ili previše strog postupak vidimo još i neprestano zanovijetanje, medusobno usporedivanje djece i nesiguran odgoj, tj. cas popustljiv, cas strog, cas ljubazan, a cas hladan stav prema djetetu.

Posljedice neispravnog odgoja vide se vec u djetinjstvu. Krivi odgoj obeshrabruje dijete, cini ga nesamostalnim, koci njegov osjecaj za zajednicu i dovode ga do toga da izbjegava dužnosti i rad.

Uspjeh u odgoju postici cemo samo onda ako smo samokriticni prema svojim odgojnim pogreškama, ako u dijete imamo povjerenja i ako ga volimo.
Da bismo ga što prije osamostalili, moramo ga uciniti nezavisnim, tj. moramo mu omoguciti da samostalno obavlja sve one dužnosti koje, razmjerno u svojoj dobi, može vec samo obavljati. Uz to ga treba sistematski hrabriti i ulijevati povjerenje u njegove sposobnosti. Po potrebi treba mu i pomoci, ali nikad se ne smiju djetetove dužnosti u cijelostu preuzeti na sebe.